Teodor Retke: „Buđenje“

Theodore Roethke

U san se budim, poimanja spora.
Sudbinom ćutim ono cega se ne bojim.
Idenjem učim kamo ići moram.

Mi razmišljamo ćutilima svojim.
Biće nam pleše. Što se ima znati?
U san se budim, poimanja spora.

Tko si, od kruga bliskih što me prati?
Nek blaženo je tlo! I mek mi korak:
Idenjem učim kamo ići moram.

Tko moze reći kako grm zaplamti?
Uz strme stube crv se penje skroman;
U san se budim, poimanja spora.

S tobom i sa mnom, Priroda kani drugo:
U žustri uzdah poći ti je mora,
Da učiš, draga, gdje se ići mora.

Drhtanje ovo, znam čvrstim me čini.
Što otpada je vječno. I u blizini.
U san se budim, poimanja spora.
Idenjem učim kamo ići moram.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s