Srečko Kosovel: „Buđenje“

Image result for Srečko Kosovel

Izašao sam iz biblioteke.
Volim ih: to su tihi, davni grobovi, pritajeni
koraci duša, davnina koja je za sobom zastrla zavjesu
i živi sama za sebe. Katkad volim knjige više od ljudi.
Ljudi se prepiru, knjige pripovijedaju. A davnina je lijepa.
Tiha je poput onog prozirnog ozračja ispred
muzeja. Sunce stoički mirno sija posvud žive,
živahne riječi se prelijevaju, blistaju; tu nešto živi
svoj tihi, pokopani život.
Govorili su da taj život nije život. Ko u njega
ulazi postaje tih i umire poput davnine.
Izašao sam iz biblioteke. Poljubio me oštar vjetar,
ozdravljivao me od svijetlih, mirnih snova
koji su živjeli tamo u polumraku.
A ipak mi se činilo veoma lijepim.
Kada sam se rasanio, činilo mi se da me
poljubila bijela djevojka u čelo; hladan poljubac,
činilo mi se da umirem.
I sjetio sam se da sam se rasanio u život.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s