Odnove liste

W. H. Auden

W. H. Auden

Prva lista:

„A list of the books W. H. Auden borrowed from the New York Society Libraryduring January and February 1962, and for various dates in 1963-64, reveals the poet’s passion for mysteries and pulp thrillers (including Gladys Mitchell’s „The Man Who Grew Tomatoes“, John Blackburn’s „Bound to Kill“, Alex Fraser’s „Constables Don’t Count“, John Rhode’s „The Fatal Pool“), as well as literature (amongst which are G. K. Chesterton’s „Wit and Wisdom“, Delacroix’s „Journals“, and Schiller’s „Essays“). All of which he appears to have read at a ferocious rate.“ *

Page 1

Page 2

Page 2

 

Druga lista:

„Poet W. H. Auden was a professor at the University of Michigan during the 1941-42 academic year, teaching „Fate and the Individual in European Literature.“ His syllabus required over 6,000 pages of reading including Dante’s ‘The Divine Comedy’, Dostoevsky’s ‘The Brother’s Karamazov’ and Melville’s ‘Moby-Dick’.“ *

W. H. Auden's University Syllabus

W. H. Auden’s University Syllabus

Obe liste bile su mi zanimljive, iako vrlo nečitke. Kako sam ja opsesivni sakupljač, ali i tvorac, svakakvih lista, morala sam da nešto i o sebi saopštim. Bilo da su u pitanju rukopisi, beležnice, različite liste, crteži i skice, sve te forme – u skeniranom obliku prenete na internet – privlače pažnju ljubitelja određenog umetnika, a naročito ako je na njima nešto što, sem oblikom, skreće pažnju i sadržajem.

Prva lista odavno mi je poznata: koje knjige treba pozajmiti i z biblioteke i pročitati. Za te potrebe ja sam imala čitavu svesku. Drugi tip liste, one koja stvara više nervoze, pripada spisku literature koju je neophodno pročitati da bi se počeo spremati ispit na studijama književnosti. Sem pojedinih libreta, svo štivo koje je američki pesnik zahtevao da njegovi studenti pročitaju za jedan (!) semestar, ja sam, zajedno sa svojim kolegama, morala za dva semestra da pročitam (što je, naravno, čak i u tako produženom roku bilo nemoguće).

Prva lista nije dovoljno čitka pa nije moguće razaznati sva imena koja se na njoj nalaze (ona koja je moguće razaznati su: Novalis, Šiler, Delakroa, Fitcdžerald, Eliot). Ono što privlači najviše pažnje na prvoj listi su datumi. Na osnovu njih da se zaključiti sa kakvom je strašću Odn čitao i u koliko kratkm vremenskom periodu.

Druga lista svedoči da je pesnik istu količinu entuzijazma, vremena i posvećenosti književnosti očekivao i od svojih studenata. Dela koja je očekivao da budu pročitana su: Božanstvena komedija, grčke tragedije, Horacijeve Ode, Šekspirove drame, Blejkova poezija, Geteove i Rasinove drame, Paskalove i Kjerkegorove egzistencijalne nedoumice, Bodlerova i Remboova poezija, Melvilovi i Kafkini romani, kao i devet operskih libreta. Skromna očekivanja, nema šta!

Svakako, obe liste izuzetno su uputstvo u klasike pisane umetnosti i treba ga se pridržavati, ili ga bar tretirati kao relevantan putokaz ka istima. Ponekad zahtevnost pokaže zavidne rezultate.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s